Wednesday, January 3, 2018

Sitničari

Oh, evo nas. First try. Prvo da vas upozorim da ću malo da se raspišem na početku kako je sve krenulo pa ću onda da pokrenem temu. Kao što kaže onaj opis gore - ništa pametno nećete naći ovde. Nego, hajde da pokušamo. Dakle, ideju za pisanje novog bloga sam dobio na nekoj godišnjoj internet konferenciji koja se održala u Jagodini kao prva (BOOM) konferencija tog tipa južnije od Beograda.


Kenjamo mi stalno kako nas je pojela centralizacija pa su neki ljudi rešili da naprave tu konferenciju malo južnije. Kao što se da primetiti ja sam poslovno bio na toj konferenciji. Sakupili su organizatori mnoštvo iskusnih ljudi iz sveta internet marketinga. Odličan primer uspešnih ljudi koji imaju mala i srednja preduzeća, a i onih koji su došli da se tu izreklamiraju, da nam kažu kako mi to ne umemo da radimo i kako je to i koliko zajebano i onda kad su nas totalno zbunili objasnili nam da je potrebno da mi njima platimo da nam oni to odrade i to je super.
Između svega naučenog tamo, od samog starta konferencije (a svi znamo da ne umem da funkcionišem rano ujutru) pala mi je na pamet ideja o ovom blogu. Nešto gde ću malo češće da pišem i nešto što će stvarno ličiti na blog. U početku je bilo "ma daj brate šta kenjaš" međutim već do kraja konferencije sam imao neke ideje. E sad, falila su neka muda otprilike 6 meseci pa eto, od konferencije do prvog posta na ovom blogu prošlo je otrilike toliko. A i prilično sam se vadio na krizu u pisanju pa nisam stavio reči na papir mnogo duže od tih 6 meseci.
Još uvek nisam siguran kako ovo funkcioniše, ali obećao sam sebi da ću da eksperimentišem malo sa ovim, tako da evo ga prvi pokušaj:

Da govorimo malo o društvu. Gledao sam domaću seriju novijeg datuma. Pre svega nisam mislio da umemo mi onako nešto da napravimo, ali srpska kinematografija ponovo iznenađuje, osim što je ovoga puta mnogo pozitivno iznenadila. Svašta se čuje ovih dana, razne aktuelnosti komentarišemo svi, ali neću ići u detalje, već ću samo malo da vas podsetim na to, da povremeno razmišljamo u krivom smeru, pravac je valjda dobar.
Mislite li da nam se promenilo društvo u poslednjih 100 godina? Pa i nije. Tehnologija je samo napredovala. Mi smo na istom nivou. O ponašanju govorim. O ljudima, o narodu i narodnostima u okviru istog. Samo smo se "profinili" malo. Kurve su sada pratnja. Kriminalci su sada biznismeni i da ne nabrajam više ukapirali ste na šta mislim. Tada su se barem pravim imenima nazivali. Dragi moji, ništa se tu nije promenilo. I tada je, ko je imao novac isao na zabave, živeo u velikim dvorovima i vilama. Ni pre 100 godina nije bilo drugačije. Ako si imao novac živeo si lepo i bio si zdrav. Ili drogiran ako si to želeo. Po izboru. Ako nisi, bio si dronjav, prljav i bedan da gaze po tebi kao i danas. Ništa se tu nije promenilo. Niti će. Kao što sam često puta do sad rekao - samo budala može da veruje u bolje i samo lud čovek moze da ne vidi da ovde ni za još toliko godina neće ništa da se promeni niti da bude bolje. Naravno, ima sitničara koji će pobiti sve ovo što sam napisao, da reći ćete da je danas dostupnije sve, školstvo, zdravstvo, poslovi, tehnički napredak... Bolje je, sigurno je da je bolje nego što je bilo, pa jebote imamo asfalt i automobile i sprave da čujemo jedni druge i ako smo hiljadama kilometara daleko, naravno da je bolje, ali zapitaj se ti sitničaru pre nego što kažeš bilo šta, da li sam u pravu ili nisam? Zapitaj se, da li se stvarno nešto promenilo. Geni su nam isti, novcem kupujemo sve što možemo da bismo iskazali neki kurčev status. Želja nam je svima ista poslednjih 100 godina. Slepo verujemo u laži i ako znamo da su to laži, ali lakse je tako. Pritom mislim na naše laži. Sami sebe lažemo, jer tako je najlakše, a uglavnom idemo linijom manjeg otpora. I prebacujemo na sledeću generaciju sve naše probleme. Mislim da je to ključno. Meni su prebacili tuđe, a siguran sam da ću i ja svoje prebaciti nekom i tako ćemo to kao nasleđe sa kolena na koleno da prebacujemo kao što se i do sada to nepogrešivo radilo. Ostavićemo u amanet neke naše dugove, neke naše "nerazrešene" slučajeve, naše neostvarene ambicije i onda cemo kao matori pljuvati sve redom i pričati kako je u naše vreme bilo drugačije. Nećemo ni biti daleko od istine. Učili su nas da verujemo u čuda, pa ćemo da nastavimo da verujemo. Tako je, sitničaru, i ja sam isti kao i svi, licemerje je što pišem sve ovo, ali šta ćemo, svako se na neki način bori protiv sebe, ja bar pokušavam, a ti?

Do sledećeg čitanja.
Kada drugi slepo prate istinu, upamti, sve je laž!


2 comments:

  1. Dao si mi opasnu ideju.

    ReplyDelete
  2. Interesantno ali kliše i jeftino. Mora to skuplje. Mnogo skuplje. Ovo ovako je prosečan tviter nalog prosečnog, nezadovoljnog, Srbina koji se, eto, trudi. Skuplje!

    ReplyDelete